ĐAKOVO danas - nezavisni gradski portal

Kume navijačice

utorak, 12.06.2012. 19:47

Dok su Makso i kum mu Božo u kombiniranoj sobi montirali veliki elcede televizor za EURO, njihove zakonite, Maksina Koraljka i Božina Kristinka, ukrstile znanje iz Oira, kako one zovu EURO. - Ja ću navijat za Mesija, a ti?, ko iz topa će Koraljka Kristinki. - A, ja za Drogbu!, sva si bitna Kristinka što j napokon zapamtila prezime igrača iz Obale Bjelokosti. - Ma, žene, šta je vama? Kaki Mesi, kaki Drogba?! Pa, nije Svjecko nego Evropsko prvenstvo!, zavapijo Makso nad nogometnim neznalicama. Al, ne vjeruje Koraljka svom Maksi još od SP-a u Južnoj Afriki. - A, neš me više zbunit ko onda u JAR-u kad si malo govorijo Paragvaj, malo Urugvaj. Nikako nisam znala kak se zove ta zemlja!, kategorično pokazala Koraljka prstima 'šipak' svom zakonitom. Vidijo Makso da j vrag odneo šalu pa ošo po pivo sebi i kumu.

Ma, žene, šta je vama? Kaki Mesi, kaki Drogba?! Pa, nije Svjecko nego Evropsko prvenstvo!, zavapijo Makso.- Uvjek, kumo, na Oiru navijaj za prezentaciju šta j u plavim dresovima. To ti je naš Dinamo!, mudrovala Maksina Božinoj. - Oću, oću, kumo, al i za bjele, To je Hajduk!, parirala joj 'znanjem' kuma. Zbog kuminog naputka o plavim dresovima, Kristinka za cjelog prenosa tekme Hrvacka - Irska, kad su naši bili u plavom, vikala: Dinamo, Dinamo!, a kad su igrali Engleska i Švabe, Koraljka bodrila: Bili su, bili...!, bodreć Engleze zbog bjele opreme. - Dobro da ne znaju kake boje dresove imaju Marsonija i Belupo... , zamišljeno gledajuć u flašu piva reko Makso kumu Boži, slušajuć navijačice.

Više...

Hrvacki preporod

ponedjeljak, 23.04.2012. 21:50

- Kakva jasna autorova poruka o prolaznosti, krhkosti života! Kakva dubina umjetničke poruke, stava, kakva širina horizonata, trkeljo Zdeslav Promaya, konceptualni umjetnik, na izložbi takih ko šta je on o pregoritoj, razbitoj sijalici od 40 vati pod staklenim zvonom. Šta on više trkelja o najobičnijoj sijalici, Micika Krpelj sve više širi oči. Prvi put je na jednoj takoj izložbi, kako ona kaže, instalacija, pa je to za višu blagajnicu na šalteru mjesne pošte velka stvar. - Je, je, bome, široki horizonti, ko drogirana ponavljala za Promayom šta si sam, nakon prve instalacije, 'j' u prezimenu promjenijo u 'y', da djeluje umjetničkije.

» Moj muž vam jedino kuži najpriprostiju umjetnost.
Baš sam neki dan sa zida u dnevnoj skinila 'Lovce na čeki'. «- Ma, kaka dubina života, kaka poruka, kaki horizotni... Pa, to najobičnija sijalica! Jeste l vi za Teslu ikad čuli! Pa, đabe mu sva nuka i znanost kad vas dvoje sijalicu ne prepoznaje!, zavapijo sav u čudu Micikin Grga Krpelj, vođa smjene u istoj toj pošti. Micika mu stala nogom na prste da zašuti pa se izvinila konceptualnom umjetniku Promayi. - Nemojte zamjerit! Moj muž vam jedino kuži najpriprostiju umjetnost. Baš sam neki dan sa zida u dnevnoj skinila 'Lovce na čeki'. Za mene je umjetnost nešto više, nešto poput ove instalacije, reče Micika i pokaza na uramljeni bjeli papir u čijoj sredini neki, kako ona kaže, 'instalater' samo crnim flomasterom stavio tufnicu, a uradak nazvo "Zagreb u podne". - Kakva erupcija kreativnosti, energije, duha!, uskliknu 'instalater' Zdeslav i pokaza na novi stakleni podest. A, na njemu - gurtna, pokvareni fen za kosu, batić za meso, klip kukuruza i mašinica za rezance. - Gle, neko se rješijo pokvarenih kućanskih aparata!, iskreno će Grgo. - Čemu to svetogrđe?! Pa, zar ne vidite svu jasnoću, neponovljivost te instalacije nazvane "Majka i dijete"?, reče Zdeslav.

Više...

Super dadilja

ponedjeljak, 26.03.2012. 09:00

Žanet i Edvard obukli se ko u svatove pa sjeli na trosjed od bordo ekokože; ko zapete puške. Čekaju da pozvoni nova žrtva njihovog izbora dadilje za njihovu Aureliju šta ni dva ljeta nema Dvoje snobova, što se donedavno zvali Julka i Jozo Kopriva, al to im bilo seljački, a i ne idu taka imena uz uspješnog poduzetnika ko šta j Jozo Edvard, šta j na ćaćinoj muci i vulkanizerskoj radnji, što bi se ono reklo, 'stambeno-poslovni kompleks ' napravijo pa sad izigrava uspješnog poslovnog čojeka u skupom odjelu, a ono šatro Di Kaprijo. Poso i aventi, kako ivente zove Julka, velka su obaveza pa Aureliji 'neni' treba. Ta, imaju ju i njihovi kumovi. Pa, nije njihova Aurelija ništ lošija od kumovog Eugena, reko Jozo Edvard Julki. Možda kumovi već i imaju 'neni' za Eugena, al maloj Aureliji, al ponajviše sebi, mater i ćaća za Božić priuštili kućno zvono šta zvoni ko Oda radosti, pa mater malog Eugena puca od ljubomore jel bi i ona tako, a ne obično. Kad na vratima tragikomično zazvonila Oda radosti, Žanet, u satenskoj haljini, sarmicama u kosi i štiklama ekserušama, s drhtavim tankim nožicama krenila prema vratima. Na njima teta Ruža; ne zna žena kaku su joj Kviskoteku Koprive priredile. Pa, neće njiovu jedinicu svako čuvat, kažu.

Više...