Gay parada. Puno vike nizašto!
srijeda, 13.06.2012. 23:26
Nakon druge ''povorke ponosa'' u Splitu dojam je da su sve silne polemike, koje su prethodile ovome događaju, pale u vodu... Nije bilo nikakvih ekscesa, nitko nije povorku gađao kamenjem, ali istovremeno i nitko čak nije previše obraćao pozornost na istu. Za razliku od prošle godine, ovogodišnja parada kao da nikome iz zajednice nije bila toliko bitna... U medijima se može pročitati kako će plitski događaj prerasti jednog dana u turističku atrakciju.
Novinari su, intervjuirajući turiste u Splitu, upitali jednu Australku kako ljudi doživljavaju gay parade u njenoj domovini. Odgovor je bio da su postale upravo svojevrsne turističke atrakcije, slavonskim rječnikom, kirvaji.
Gay pride jednog će dana prerasti (tek) u turističku atrakciju, kirvaj. Američko veleposlanstvo preporučilo je svojim državljanima da ne posjećuju gay parade po Hrvatskoj, zbog sigurnosnih rizika. Ove godine su mogli, međutim, mirno sudjelovati, i to ne samo zbog pojačanoga osiguranja i sudjelovanja nekih javnih osoba, već i zbog očitog pada zanimanja građana za praćenje sličnih događaja. Ovaj primjer odabrao sam, ne zbog polemiziranja o samoj problematici, nego iz namjere ukazivanja na izostanak ozbiljne javne rasprave i jasno iskazanoga stava društvenih skupina o tom pitanju.Kume navijačice
utorak, 12.06.2012. 19:47
Dok su Makso i kum mu Božo u kombiniranoj sobi montirali veliki elcede televizor za EURO, njihove zakonite, Maksina Koraljka i Božina Kristinka, ukrstile znanje iz Oira, kako one zovu EURO. - Ja ću navijat za Mesija, a ti?, ko iz topa će Koraljka Kristinki. - A, ja za Drogbu!, sva si bitna Kristinka što j napokon zapamtila prezime igrača iz Obale Bjelokosti. - Ma, žene, šta je vama? Kaki Mesi, kaki Drogba?! Pa, nije Svjecko nego Evropsko prvenstvo!, zavapijo Makso nad nogometnim neznalicama. Al, ne vjeruje Koraljka svom Maksi još od SP-a u Južnoj Afriki. - A, neš me više zbunit ko onda u JAR-u kad si malo govorijo Paragvaj, malo Urugvaj. Nikako nisam znala kak se zove ta zemlja!, kategorično pokazala Koraljka prstima 'šipak' svom zakonitom. Vidijo Makso da j vrag odneo šalu pa ošo po pivo sebi i kumu.
Hrvacki preporod
ponedjeljak, 23.04.2012. 21:50
- Kakva jasna autorova poruka o prolaznosti, krhkosti života! Kakva dubina umjetničke poruke, stava, kakva širina horizonata, trkeljo Zdeslav Promaya, konceptualni umjetnik, na izložbi takih ko šta je on o pregoritoj, razbitoj sijalici od 40 vati pod staklenim zvonom. Šta on više trkelja o najobičnijoj sijalici, Micika Krpelj sve više širi oči. Prvi put je na jednoj takoj izložbi, kako ona kaže, instalacija, pa je to za višu blagajnicu na šalteru mjesne pošte velka stvar. - Je, je, bome, široki horizonti, ko drogirana ponavljala za Promayom šta si sam, nakon prve instalacije, 'j' u prezimenu promjenijo u 'y', da djeluje umjetničkije.
Baš sam neki dan sa zida u dnevnoj skinila 'Lovce na čeki'. «- Ma, kaka dubina života, kaka poruka, kaki horizotni... Pa, to najobičnija sijalica! Jeste l vi za Teslu ikad čuli! Pa, đabe mu sva nuka i znanost kad vas dvoje sijalicu ne prepoznaje!, zavapijo sav u čudu Micikin Grga Krpelj, vođa smjene u istoj toj pošti. Micika mu stala nogom na prste da zašuti pa se izvinila konceptualnom umjetniku Promayi. - Nemojte zamjerit! Moj muž vam jedino kuži najpriprostiju umjetnost. Baš sam neki dan sa zida u dnevnoj skinila 'Lovce na čeki'. Za mene je umjetnost nešto više, nešto poput ove instalacije, reče Micika i pokaza na uramljeni bjeli papir u čijoj sredini neki, kako ona kaže, 'instalater' samo crnim flomasterom stavio tufnicu, a uradak nazvo "Zagreb u podne". - Kakva erupcija kreativnosti, energije, duha!, uskliknu 'instalater' Zdeslav i pokaza na novi stakleni podest. A, na njemu - gurtna, pokvareni fen za kosu, batić za meso, klip kukuruza i mašinica za rezance. - Gle, neko se rješijo pokvarenih kućanskih aparata!, iskreno će Grgo. - Čemu to svetogrđe?! Pa, zar ne vidite svu jasnoću, neponovljivost te instalacije nazvane "Majka i dijete"?, reče Zdeslav.
Zlodusi prošlosti žive u sadašnjosti
četvrtak, 19.04.2012. 14:46
Svjedočili smo novom pokušaju ultradesničarskih prosvjeda i ljevičarskom odgovoru. Bujanje ovakvih pojava pravi je lakmus papir za stanje hrvatskoga društva i države. Zaiskrilo je po tko zna koji put između desnih i lijevih, ustaša i partizana, i ostalih kategorija koje dalje egzistiraju u hrvatskom javnom prostoru, kao goruća tema naših razgovora i promišljanja. Iako se naše društvo suočava s velikim krizama; prije svega morala, potom gospodarstva, a posljedično i nataliteta, kao prvoklasan javan problem javlja se po tko zna koji put razračunavanje s prošlim vremenima. Neobično je da još uvijek nismo svjesni notornih činjenica o sebi samima.
Govorimo o potrebi njegovanja i očuvanja spomena na bitne događaje iz prošlosti, a u stvarnosti vrlo mali broj nas, pa i visokoobrazovanih, može reći kako je objektivno upoznat s povijesnim činjenicama koje su uvjetovale našu današnju stvarnost.
» U suvremenoj Hrvatskoj
i dalje tragamo za pravom istinom. «
Super dadilja
ponedjeljak, 26.03.2012. 09:00
Žanet i Edvard obukli se ko u svatove pa sjeli na trosjed od bordo ekokože; ko zapete puške. Čekaju da pozvoni nova žrtva njihovog izbora dadilje za njihovu Aureliju šta ni dva ljeta nema Dvoje snobova, što se donedavno zvali Julka i Jozo Kopriva, al to im bilo seljački, a i ne idu taka imena uz uspješnog poduzetnika ko šta j Jozo Edvard, šta j na ćaćinoj muci i vulkanizerskoj radnji, što bi se ono reklo, 'stambeno-poslovni kompleks ' napravijo pa sad izigrava uspješnog poslovnog čojeka u skupom odjelu, a ono šatro Di Kaprijo. Poso i aventi, kako ivente zove Julka, velka su obaveza pa Aureliji 'neni' treba. Ta, imaju ju i njihovi kumovi. Pa, nije njihova Aurelija ništ lošija od kumovog Eugena, reko Jozo Edvard Julki. Možda kumovi već i imaju 'neni' za Eugena, al maloj Aureliji, al ponajviše sebi, mater i ćaća za Božić priuštili kućno zvono šta zvoni ko Oda radosti, pa mater malog Eugena puca od ljubomore jel bi i ona tako, a ne obično. Kad na vratima tragikomično zazvonila Oda radosti, Žanet, u satenskoj haljini, sarmicama u kosi i štiklama ekserušama, s drhtavim tankim nožicama krenila prema vratima. Na njima teta Ruža; ne zna žena kaku su joj Kviskoteku Koprive priredile. Pa, neće njiovu jedinicu svako čuvat, kažu.
Dobre smo ovce za šišanje!
četvrtak, 01.03.2012. 15:01
Krešimir Sever će nam se vjerojatno slijedećih mjeseci sve češće obraćati preko medija iznoseći najsvježije podatke o potrošačkoj košarici u Hrvatskoj. Nije isključena strepnja oko nove, službeno najavljene, „psihološke" granice poskupljenja goriva i naftnih derivata. Kažu, 12 je granica. Budimo ironični malo pa recimo: „Na svu sreću još uvijek ne eura!" Godinama me intrigira sustav cijena u Hrvatskoj. Koliko i zašto toliko skupo plaćamo sve i svašta. Sjećam se dolaska velikih trgovačkih lanaca u našu zemlju i priče kako će veća ponuda donijeti niže cijene. Ono što smo u praksi dobili možemo dovesti u vezu s pojmom oligopola (dogovorenog monopola između više tržišnih subjekata). Narodnim jezikom govoreći: „Bilo kuda, cijene iste svuda!" No, šalu na stranu, cijene u Hrvatskoj kontinuirano rastu unatrag 10-ak godina. Usporedno s tim rast plaća nije u dovoljnoj mjeri popratio navedeni rast cijena.
Ako tome svemu dodamo i činjenicu naše visoke zaduženosti ili bolje rečeno znatno viših kamata na kreditna zaduživanja nego primjerice u Austriji, deviznu klauzulu i slične bankarske proizvode, dolazimo do vrlo jasne računice kako se standard prosječnog građanina srozava svake godine. Netko bi primijetio kako smo i sami skloni prevelikom zaduživanju i luksuzima koji nam nisu potrebni. Ipak, sve veći broj građana unazad nekoliko godina ulazi u zaduživanja jednostavno iz potrebe za podmirivanjem osnovnih životnih potreba. Kredit više nije samo sredstvo kupnje primjerice stana ili automobila, postao je potreba za kupnju hrane i drugih osnovnih potrepština. Zanimljiva je činjenica kako nedostatku novca unatoč, znatan broj građana odvaja novac za skijanja i ljetovanja. U vrijeme različitih blagdana tek je unatrag dvije godine primjetan osjetniji pad potrošnje građana. Sve to vrijeme plaćali smo u prosjeku višu cijenu proizvoda, ali ne samo onih skupocjenijih, već i onih najosnovnijih. To možemo pripisati visokim porezima, davanjima, ali i visokim maržama. Popusti od primjerice 70 do 80% prava su rijetkost.
Za snijeg spremni ili ne
srijeda, 15.02.2012. 16:17
Val polarne hladnoće očito je zatekao čitavu državu na krivoj nozi. Iako nitko nije očekivao ovako veliki pad temperature u kratkome vremenu, ipak se ne možemo oteti dojmu da su određene stvari u sustavu zaštite od prirodnih nepogoda zakazale.
Postavlja se pitanje koliko država i jedinice regionalne i lokalne samouprave imaju sredstava i mogućnosti nositi se s ovakvim problemima. Stanje u Splitu ostavlja dosta upitnika u našim glavama, unatoč činjenici kako se radi o iznimno rijetkoj pojavi u Dalmaciji. Meteorolozi nas, međutim, već neko vrijeme upozoravaju na mogućnost ovakvih i sličnih klimatoloških iznenađenja. Istina je, doduše, da su nas proteklih godina relativno blage zime odviknule od intenzivnijih snježnih padalina pa smo se malo i ''razmazili''. Za poljoprivredu ovaj snijeg će dobro doći, ako ništa drugo, onda zbog obogaćivanja vodnih zaliha u zemlji jer ne treba zaboraviti proteklu jesen koja nije obilovala kišom.Trbuhom za kruhom - dio tradicije
srijeda, 25.01.2012. 12:47
Oduvijek su naši nekuda bježali, trčali, odlazili. Svaki novi naraštaj sanjao je pak o tome kako će živjeti sretno i dostojanstveno na svojoj rodnoj grudi, koju svi (manje-više) volimo. I evo dogodila se i mukom izborena samostalnost - i opet ništa! Opet dolazi vrijeme zbjega. Čitajući vijest o tome kako je portugalski premijer Passos Coelho (obratite pozornost na prvi dio prezimena!) savjetovao nezaposlenim mladim sunarodnjacima da sreću potraže negdje izvan svoje domovine nisam se mogao oteti dojmu kako će otvaranjem granica tisuće naših, mahom visoko obrazovanih mladih ljudi napustiti zemlju, neki doslovno „trbuhom za kruhom“, a neki iz razloga što uvjeti koji im se nude jednostavno ne mogu konkurirati onima u bogatijim zemljama. Stara mudrost i logika ne vidi ništa sporno u tome. I djedovi i očevi tih istih mladih su odlazili u bijeli svijet vođeni istom nuždom.
Na koji način, međutim, namjeravamo postati prosperitetno društvo ako gubimo mlade ljude? Naime, Njemačku su izgradile nakon razornog II svjetskog rata vrijedne ruke mladih Nijemaca, kasnije i drugih useljenika, među ostalima i mladih Hrvata. Japan je već u razdoblju od nekih 5-6 godina nakon Hirošime i Nagasakija prestigao tadašnju FNR Jugoslaviju po visinu BDP-a! Da, reći ćemo, to su ipak Nijemci i Japanci, ali i neki drugi nekada siromašniji od nas su danas već daleko ispred nas. Dobar primjer su Poljaci i Slovaci u Europi, a primjerice Brazil u Južnoj Americi. Brazil, nekada kolonija i zemlja neukroćene prirode, korupcije i kriminala, danas kroči stazama velikog gospodarskog rasta. Taj rast se temelji na zapošljavanju ljudi i omogućavanju da žive barem donekle pristojno od svoga rada.
Što zaokružiti na EU referendumu?
ponedjeljak, 16.01.2012. 14:36
Bliži se vrijeme važne odluke za Hrvatsku. Kako se bližimo trenutku referenduma, javlja se sve više pitanja i dvojbi vezanih uz naše pridruživanje tom velikom udruženju država. Kao najvažnije nesumnjivo se nameće pitanje spremnosti Hrvatske za ulazak u EU. O tom pitanju brojne su rasprave vođene već i ranije. Naime, unazad 15-ak godina, praktički od završetka Domovinskog rata, u većoj ili manjoj mjeri stručnjaci i političari raspravljaju o potrebi ulaska Hrvatske u euro-atlantske integracije (EU i NATO). Osobiti naglasak u nekima od tih rasprava bio je na konkurentnosti našega gospodarstva. Koliko će naša proizvodnja biti u mogućnosti oduprijeti se konkurenciji izvana, koliko ćemo biti sposobni prilagoditi se zajedničkim proizvodnim kvotama, primjerice u poljoprivredi (dobar primjer je proizvodnja šećera) i ribarstvu. S druge strane, ukazuje se i svjetlija strana medalje, pristupanje EU otvara veće mogućnosti onima koji i sada idu u korak s konkurencijom.
Toliko kontroverznih i teških pitanja, a toliko malo konkretnih rasprava i promišljanja. Ono što najviše opterećuje našu zemlju je nedostatak jasnih ciljeva i dosljednosti u provođenju mjera da bi se ti ciljevi postigli. Građani, čini se nemaju dovoljno jasnu predodžbu ni o lošim, ni o dobrim stranama ulaska u EU. Dosadašnja praksa je pokazala da smo iskoristili relativno malo sredstava iz predpristupnih fondova Unije, što bih povezao izravno s ranijom tezom o nedostatku jasnog cilja u vođenju politike. Loša gospodarska situacija stavila nas je najvjerojatnije i u podređen položaj tijekom pristupnih pregovora jer smo morali zbog visoke zaduženosti pristajati i na neke, nama nepovoljne, kompromise.
Više članaka...
Stranica 1 od 2
Izdvojeno
Korisnici
Sadržaj : 3932
Web Linkovi : 6
Posjete Sadržajima : 2191174