srijeda, 13.06.2012. 23:26
Nakon druge ''povorke ponosa'' u Splitu dojam je da su sve silne polemike, koje su prethodile ovome događaju, pale u vodu... Nije bilo nikakvih ekscesa, nitko nije povorku gađao kamenjem, ali istovremeno i nitko čak nije previše obraćao pozornost na istu. Za razliku od prošle godine, ovogodišnja parada kao da nikome iz zajednice nije bila toliko bitna... U medijima se može pročitati kako će plitski događaj prerasti jednog dana u turističku atrakciju.
Novinari su, intervjuirajući turiste u Splitu, upitali jednu Australku kako ljudi doživljavaju gay parade u njenoj domovini. Odgovor je bio da su postale upravo svojevrsne turističke atrakcije, slavonskim rječnikom, kirvaji.
Gay pride jednog će dana prerasti (tek) u turističku atrakciju, kirvaj. Američko veleposlanstvo preporučilo je svojim državljanima da ne posjećuju gay parade po Hrvatskoj, zbog sigurnosnih rizika. Ove godine su mogli, međutim, mirno sudjelovati, i to ne samo zbog pojačanoga osiguranja i sudjelovanja nekih javnih osoba, već i zbog očitog pada zanimanja građana za praćenje sličnih događaja. Ovaj primjer odabrao sam, ne zbog polemiziranja o samoj problematici, nego iz namjere ukazivanja na izostanak ozbiljne javne rasprave i jasno iskazanoga stava društvenih skupina o tom pitanju.četvrtak, 19.04.2012. 14:46
Svjedočili smo novom pokušaju ultradesničarskih prosvjeda i ljevičarskom odgovoru. Bujanje ovakvih pojava pravi je lakmus papir za stanje hrvatskoga društva i države. Zaiskrilo je po tko zna koji put između desnih i lijevih, ustaša i partizana, i ostalih kategorija koje dalje egzistiraju u hrvatskom javnom prostoru, kao goruća tema naših razgovora i promišljanja. Iako se naše društvo suočava s velikim krizama; prije svega morala, potom gospodarstva, a posljedično i nataliteta, kao prvoklasan javan problem javlja se po tko zna koji put razračunavanje s prošlim vremenima. Neobično je da još uvijek nismo svjesni notornih činjenica o sebi samima.
Govorimo o potrebi njegovanja i očuvanja spomena na bitne događaje iz prošlosti, a u stvarnosti vrlo mali broj nas, pa i visokoobrazovanih, može reći kako je objektivno upoznat s povijesnim činjenicama koje su uvjetovale našu današnju stvarnost.
» U suvremenoj Hrvatskoj
i dalje tragamo za pravom istinom. «
četvrtak, 01.03.2012. 15:01
Krešimir Sever će nam se vjerojatno slijedećih mjeseci sve češće obraćati preko medija iznoseći najsvježije podatke o potrošačkoj košarici u Hrvatskoj. Nije isključena strepnja oko nove, službeno najavljene, „psihološke" granice poskupljenja goriva i naftnih derivata. Kažu, 12 je granica. Budimo ironični malo pa recimo: „Na svu sreću još uvijek ne eura!" Godinama me intrigira sustav cijena u Hrvatskoj. Koliko i zašto toliko skupo plaćamo sve i svašta. Sjećam se dolaska velikih trgovačkih lanaca u našu zemlju i priče kako će veća ponuda donijeti niže cijene. Ono što smo u praksi dobili možemo dovesti u vezu s pojmom oligopola (dogovorenog monopola između više tržišnih subjekata). Narodnim jezikom govoreći: „Bilo kuda, cijene iste svuda!" No, šalu na stranu, cijene u Hrvatskoj kontinuirano rastu unatrag 10-ak godina. Usporedno s tim rast plaća nije u dovoljnoj mjeri popratio navedeni rast cijena.
srijeda, 15.02.2012. 16:17
Val polarne hladnoće očito je zatekao čitavu državu na krivoj nozi. Iako nitko nije očekivao ovako veliki pad temperature u kratkome vremenu, ipak se ne možemo oteti dojmu da su određene stvari u sustavu zaštite od prirodnih nepogoda zakazale.
Postavlja se pitanje koliko država i jedinice regionalne i lokalne samouprave imaju sredstava i mogućnosti nositi se s ovakvim problemima. Stanje u Splitu ostavlja dosta upitnika u našim glavama, unatoč činjenici kako se radi o iznimno rijetkoj pojavi u Dalmaciji. Meteorolozi nas, međutim, već neko vrijeme upozoravaju na mogućnost ovakvih i sličnih klimatoloških iznenađenja. Istina je, doduše, da su nas proteklih godina relativno blage zime odviknule od intenzivnijih snježnih padalina pa smo se malo i ''razmazili''. Za poljoprivredu ovaj snijeg će dobro doći, ako ništa drugo, onda zbog obogaćivanja vodnih zaliha u zemlji jer ne treba zaboraviti proteklu jesen koja nije obilovala kišom.srijeda, 25.01.2012. 12:47
Oduvijek su naši nekuda bježali, trčali, odlazili. Svaki novi naraštaj sanjao je pak o tome kako će živjeti sretno i dostojanstveno na svojoj rodnoj grudi, koju svi (manje-više) volimo. I evo dogodila se i mukom izborena samostalnost - i opet ništa! Opet dolazi vrijeme zbjega. Čitajući vijest o tome kako je portugalski premijer Passos Coelho (obratite pozornost na prvi dio prezimena!) savjetovao nezaposlenim mladim sunarodnjacima da sreću potraže negdje izvan svoje domovine nisam se mogao oteti dojmu kako će otvaranjem granica tisuće naših, mahom visoko obrazovanih mladih ljudi napustiti zemlju, neki doslovno „trbuhom za kruhom“, a neki iz razloga što uvjeti koji im se nude jednostavno ne mogu konkurirati onima u bogatijim zemljama. Stara mudrost i logika ne vidi ništa sporno u tome. I djedovi i očevi tih istih mladih su odlazili u bijeli svijet vođeni istom nuždom.
Na koji način, međutim, namjeravamo postati prosperitetno društvo ako gubimo mlade ljude? Naime, Njemačku su izgradile nakon razornog II svjetskog rata vrijedne ruke mladih Nijemaca, kasnije i drugih useljenika, među ostalima i mladih Hrvata. Japan je već u razdoblju od nekih 5-6 godina nakon Hirošime i Nagasakija prestigao tadašnju FNR Jugoslaviju po visinu BDP-a! Da, reći ćemo, to su ipak Nijemci i Japanci, ali i neki drugi nekada siromašniji od nas su danas već daleko ispred nas. Dobar primjer su Poljaci i Slovaci u Europi, a primjerice Brazil u Južnoj Americi. Brazil, nekada kolonija i zemlja neukroćene prirode, korupcije i kriminala, danas kroči stazama velikog gospodarskog rasta. Taj rast se temelji na zapošljavanju ljudi i omogućavanju da žive barem donekle pristojno od svoga rada.
ponedjeljak, 16.01.2012. 14:36
Bliži se vrijeme važne odluke za Hrvatsku. Kako se bližimo trenutku referenduma, javlja se sve više pitanja i dvojbi vezanih uz naše pridruživanje tom velikom udruženju država. Kao najvažnije nesumnjivo se nameće pitanje spremnosti Hrvatske za ulazak u EU. O tom pitanju brojne su rasprave vođene već i ranije. Naime, unazad 15-ak godina, praktički od završetka Domovinskog rata, u većoj ili manjoj mjeri stručnjaci i političari raspravljaju o potrebi ulaska Hrvatske u euro-atlantske integracije (EU i NATO). Osobiti naglasak u nekima od tih rasprava bio je na konkurentnosti našega gospodarstva. Koliko će naša proizvodnja biti u mogućnosti oduprijeti se konkurenciji izvana, koliko ćemo biti sposobni prilagoditi se zajedničkim proizvodnim kvotama, primjerice u poljoprivredi (dobar primjer je proizvodnja šećera) i ribarstvu. S druge strane, ukazuje se i svjetlija strana medalje, pristupanje EU otvara veće mogućnosti onima koji i sada idu u korak s konkurencijom.
petak, 23.12.2011. 16:26
Kako nam polako izmiče prosinac i bliži se Božić i blagdansko vrijeme, ponekad, posebno u trenucima kada sam potpuno smiren, uhvatim u svojim mislima sjećanja na neke prošle Božiće i sve što se događalo uoči i oko samoga blagdana. Gledajući s odmakom na ta protekla razdoblja, pokušavam shvatiti što mi je nekada značilo u životu dolazak ovog blagdana, a kako to danas doživljavam.
U vremenu kada Božić nije imao obilježje državnog praznika i kada se nije javno o njemu govorilo (vrijeme kada je autor bio dječak - osnovnoškolac), Božić je dolazio uvijek tiho, ali ipak ne i neprimjetno. Njegova prisutnost se mogla osjetiti na jedan suptilniji način. Ljudi su se okupljali bez velike buke.
Djeca su se darivala kao uostalom i danas, uz razliku što izbor poklona nije bio tako velik. Dolazak Božića bio je usporediv s dolaskom Isusa na svijet kako je to opisano u Bibliji. Tih i miran, ali snažan. Kao što su biblijska tri kralja, po određenim znakovima koje nisu svi ljudi mogli prepoznati, znali da se dogodilo nešto važno i veličanstveno, tako su i ljudi u to vrijeme kada Božića nije bilo u medijima i javnosti, znali da se približilo neko drugačije, vedro i radosno vrijeme.
srijeda, 30.11.2011. 16:42
Već smo odradili vrijeme prilagodbe na niske temperature, pripremili smo automobile za zimu, nekako nam slika jeseni polako blijedi, a primjećujemo i kako se reklame za božićnu kupovinu sve više pojavljuju na televiziji. Očito smo zakoračili u jedno malo drugačije razdoblje godine koje većina nas, barem onih koji su vjernici ali i onih koji nisu, posebno voli.
Došašće ili advent je posebno vrijeme upravo zato što se kroz njega pripremamo za dolazak, mnogima omiljenog, božićnog razdoblja. Njegova privlačnost se sastoji najvećim dijelom u tome što nam se kroz to vrijeme nagoviješta dolazak boljeg sutra, rađanje nade. Iz tog razloga u ovo vrijeme nastojimo raditi s više poleta i pokušavamo dovršiti što više različitih obveza, ispuniti planove koje smo si zacrtali. Svi naši pogledi uprti su upravo u Božić, blagdan koji nam svima, a osobito djeci donosi najviše radosti.
Ono što nas ponekad odvraća od pravog smisla ovog vremena iščekivanja nalazimo u obliku rastućeg konzumerizma, koji kao da nas svake godine sve ranije uvlači u blještavilo šopingcentara. Zaslijepljeni reklamama i uvučeni u žrvanj moćnog marketinškog stroja gubimo tlo pod nogama i postajemo pijuni u igri čiji je epilog obično minus na računu ili „ispeglana“ kartica. Sjetimo se samo koliko plastificiranih reklamnih letaka dobijemo u svoje poštanske sandučiće gotovo svaki dan. A koliko će ih tek „sletjeti“ u nadolazeća četiri tjedna?! Unatrag nekoliko godina već nakon blagdana Svih Svetih možemo očekivati prve naznake božićno-adventske reklamne kampanje. Zbunjeni tom iznimno velikom ponudom, pokušavamo racionalno trošiti, međutim nakon svega najčešće kapituliramo pred moćnom silom marketinških stručnjaka, koja uvijek pronađe način kako izmusti pokoju kunu više iz naših kućnih proračuna.
utorak, 15.11.2011. 11:31
Kriza Eurozone, odnosno čitavoga gospodarstva Unije izvlači na površinu opravdano pitanje kolika je zapravo produktivnost i iskorištenost svih potencijala ovog golemog sustava država i zajedničkog tržišta. U posljednje vrijeme se broje zaposleni i nezaposleni, udio mladih u ukupnom broju nezaposlenih, mjeri se konkurentnost, a često se spominje i potreba veće fleksibilizacije tržišta rada.
Snaga gospodarstava Azije i Kine utemeljene na jeftinoj radnoj snazi i tehnološkoj podlozi koja je stigla upravo s kapitalom iz Zapadne hemisfere polako stvara novi svjetski gospodarski poredak, koji se nazirao daleko prije nego što se to htjelo priznati. Opravdano se stoga postavlja pitanje koji su to načini i strategije koji mogu donijeti poboljšanje?
Ako govorimo o EU, čini se da ova organizacija ima slične probleme kakve je imala bivša SFRJ koja je dugo vremena potpomagala određena slabije razvijena područja, primjerice, tada autonomnu pokrajinu Kosovo, što financijski što infrastrukturno. Rezultati takvih kampanja nisu međutim u konačnici iznjedrili dovoljno dobre rezultate. Ne čini li nam se da se sličan obrazac ponavlja i u EU?Stranica 1 od 2
U noći s 20. na 21. svibnja nepoznati je počinitelj iz ograđenog obora u blizini Budrovaca ukrao više janjića. Krađom je oštetio 50-godišnjeg Budrovčanina za više tisuća kuna. Policija traga za nepoznatim kradljivcem.
Poštovani, čitatelji portala Đakovo danas, molimo Vas da za vrijeme kampanje lokalnih izbora komentirate u skladu kulture. Svi komentari neprimjerenog sadržaja, biti će uklonjeni. Hvala na razumijevanju!